Zbog posla i fakultetskih obaveza već neko vrijeme nismo bili na nekom dužem, a kamoli inozemnom putovanju. Upravo zato ovaj (ne)davni produženi vikend nam je došao kao naručen. Prijatelji su nas pozvali u posjetu u Češku i ovo se činilo kao idealna prilika da se taj posjet konačno ostvari. Detalje smo dogovorili za čas i to je bilo to, idemo u Brno! Planiranje samog boravka velikim smo dijelom prepustili prijateljima, obzirom da bolje od nas znaju što bismo trebali vidjeti. Zapravo, od cijelog planiranja puta najviše vremena posvetili smo biranju prijevoznog sredstva. Naravno, najveći gušt bio bi putovati motorima. Ipak, od toga smo odustali jer smo zaključili da bi ipak za mene kao manje iskusnog vozača bilo bolje steći malo više iskustva u Hrvatskoj, na poznatom terenu, a onda krenuti na ovakav put. Tko zna, možda već iduće godine. Ne možda, nego sigurno.

Izbor se sveo na auto ili autobus. Puno putujemo autom i naš je vjerni pratioc od početka cijelog ovog projekta, ali smo ga ipak odlučili pustiti da se malo odmori i na put ići autobusom. Odustali smo od nekih poznatih europskih prijevoznika jer nisu baš toliko jeftini kako se reklamiraju (khm Flixbus). Odabrali smo naš već poznati Croatia Bus.

Izbor se pokazao odličnim. Putovali smo preko noći i to direktnom linijom iz Zagreba u Brno. Stigli smo oko pola devet ujutro na autobusni kolodvor. Naši domaćini su nas već čekali. Ostavili smo stvari u autu i odmah krenuli u obilazak ovog, drugog po veličini, češkog grada.

Brno je veliki grad i najvažnije je središte Južne Moravske. Ima zaista dugu i zanimljivu povijest o kojoj smo puno doznali tijekom ovog posjeta. Mislim da nema smisla ovdje kopirati informacije s Wikipedije, pa krenimo na konkretne detalje.

Već po dolasku plan je bio žestok. Ipak, prvo valja nešto pojesti. Nakon brzinskog doručka u kafiću blizu kazališta Reduta (nikako se ne mogu sjetiti imena kafića), odlazimo u obilazak kazališta. Naša prijateljica radi u spomenutom kazalištu, pa smo dobili svojevrsnu VIP turu. Moram priznati, oduševilo me. Vidjeli smo gotovo sve što se nalazi u kazalištu, od garderobe do prostora iznad, ispod i pored pozornice. Ne treba zanemariti ni wikipodatke, pa tako doznajemo da je ovo najstarija kazališna zgrada u srednjoj Europi, te da je dio Narodnog kazališta u Brnu. Nalazi se na Zelném trhu. To je u biti trg koji do dan danas funkcionira kao tržnica, pa zbog toga nosi ime koje u slobodnom prijevodu glasi Trg zelja ili nešto slično.

Nakon kazališta, koje mi se svidjelo više no što sam mislila da će mi se svidjeti, dolazi na red famozno podzemlje Brna. Mnogi, da ne kažem većina, ne znaju da se ispod pločnika kojim koračaju skrivaju misteriozni podzemni hodnici. Na vašu (i našu) žalost, priča o samim hodnicima nije strašna i jeziva, već čak i pomalo – logična. Naime, radi se o podzemnim prostorima koji su svojedobno funkcionirali kao podrumi. Stanovnici su ovdje spremali pivo, vino, namirnice i ostale stvari koje nisu mogle biti na toplom. Cijela ta priča posebno je zanimljiva zato što je to podzemlje uređeno baš onako kako je bilo prije, pa se doista možete uživjeti u povijest ovoga grada.

Posjetili smo još nekoliko poznatih mjesta u Brnu. Tu je tzv. Stará radnice, s čijeg se tornja pruža nevjerojatan pogled na ovaj krasni grad, ali posebno bih spomenula ipak malo jezivi dio podzemlja – kosturnicu Sv. Jakova. To je druga najveća kosturnica u Europi, a nastala je na doista zanimljiv način, zato što je prifalilo mjesta. Naime, ovdje je prije nastanka kosturnice bilo klasično groblje. Ipak, groblje se pokazalo viškom, pa je srušeno kako bi se izgradile kuće. Svi ostaci sahranjeni su u kosturnicu, koja je ‘ponovno’ otkrivena  2001. godine. Danas ostaci u kosturnici više nisu zaboravljeni. Svaki posjetitelj Brna može ih vidjeti, te na neki način odati počast veliko broju ljudi, sahranjenim ovdje praktički bez imena.

Nećemo previše zapasti u bizarno, da ne kažem tužno, pa nakon ove, mogu reći impozantne znamenitosti nastavljamo dalje. Nakon ovog doista posebnog iskustva čovjek lako ogladni i ožedni, pa je na red došao ručak u poznatom restoranu Pegas. To je restoran u kojem proizvode vlastito pivo i nude tradicionalne češke specijalitete. Naravno, nismo im odoljeli, pa smo jeli gulaš, svíčkovu na smetaně i moravský vrabec. Od srca vam savjetujem da guglate recepte J

• 

• 

Sad je već nastupio lagani umor, pa odlazimo posjetiti prijatelje, popiti pivo u lokalnu gostionicu, te na odmor. Drugi dan našeg boravka također je bio veoma zanimljiv i bogat, pa svakako pratite naše objave!