Vjerojatno ste svi već pomislili kako je SAMO GAS umro, nema objava, nema javljanja, nema članaka. Ipak tu smo. Korona (ne piva) nam je svima malo poremetila planove. Nije se puno putovalo no ipak, nešto se radilo. Avanturistički dio prepuštam Silviji, a ja ću malo o “spašavanju” jednog oldtimera – Moto Morini Kanguro

A sve je počelo hrpom dijelova za koju bi mnogi rekli da nikada više neće biti složena, a kamoli raditi. To je izgledalo otprilike ovako.

• 

• 

• 

Priprema dijelova koji se lakiraju za lakiranje. Za sada sam odlučio da neću lakirati ramu jer je nakon pranja ispalo da je u prilično dobrom stanju.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Ovaj sistem ostanimo doma i rad od kuće i nije bio tako loš kako je tada izgledao. Malo radiš online, pa malo pereš dijelove, uglavnom nakon grubog pranja svega raskopana je i popisana kompletna struja. Dijelova koji se lakiraju i nema previše – sve se svodi na rezervoar i blatobrane. Tu i nije bilo nekih pretjeranih zahvata osim krpanja viška rupa na zadnjem blatobranu. Rupe su pokrpane epoksi smolom i ojačane staklenim matom i sve skupa je poslano na lakiranje. Dalje nastavljamo s raskapanjem, sortiranjem i pranjem dijelova motora.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Nakon što je sve raskopano, svi ležajevi izvađeni sve očišćeno i pregledano, zaključili smo da “dekli” nisu u paru pa sam morao nabaviti novi par. Uz pomoć Spidija i to je rješeno pa nastavljamo dalje – po drugi put vađenje ležajeva. Dok se zabavljam nabavkom semeringa ležajeva i ostalog što fali, Max preuzima posao sa cilindrima, glavama, karikama, ventilima i još kojekakvim egzibicijama kojima ga vječito gnjavim u svojim uvijek pomalo čudnim projektima. Sorry MAX al kaj bi bez tebe 🙂

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Uslijedila je mala pauza sa svime. Naime, imao sam prometnu nesreću s BMW-om pa je Moto Morini privremeno pao u drugi plan, ali evo nastavljamo dalje. U međuvremenu dok se slagao BMW polakirani su dijelovi Morinija, kupljene su gume, felge su očiščene, iscentrirane i sve polako ide u slaganje.

• 

• 

• 

• 

U grubo je sve na “hrpi” i sad već počinje ličiti na motor kakav sam zamislio u svojoj šašavoj glavi u kojoj, kad su ovakve stvari u pitanju, sve mora biti besprijekorno, a Morinija sam si zamislio dovesti u što je moguće više originalno stanje. Naravno geodetska bolest je prisutna (profesionalna deformacija) pa ni restauracija motora ne može proći bez malo fotogrametrije. Pošto je rijedak i star motor predložaka za naljepnice nema na internetu, a utuvio sam si u glavu da mora biti original. Odlučio sam to rješiti na svoj način. Slikanjem rezervoara i bočnih plastika uz pomoć metra u Autocadu sam dobio elemente u mjerilu, a zatim je uslijedilo izvlačenje linija sa raznoraznih fotki nađenih na internetu da bi se dobio predložak za naljepnice. Rezanje samih naljepnica je odradio frend čiji obrt se zove SiM-Dizajn. Apsolutno preporučam.

• 

• 

• 

Nakon malo estetike vraćam se na električni dio, uz neizostavnu pomoć tate koji je maher za sve što ima veze sa elektronikom. Kroz sve ove godine puno sam naučio od njega ali šta reći, tata je maher. Sva struja je presložena, svi konektori i spojnice prespojeni, sve što je bilo dotrajalo ili trulo smo promijenili, a dalje slijedi mašina.

Slaganje mašine pokušaj prvi: Znači kako sam već rekao, ništa bez Maxa koji je odradio kompletnu strojnu obradu na motoru i pomogao mi talijana staviti na hrpu. Slijedi nekome zabava, a Maxu i meni špananje živaca. Kao što rekoh, pokušaj prvi, servisni manual je tako jako dobar da piše svaka treća stvar. Prvi problem – ima li brtve između blokova ili nema? Prvo slaganje bilo je samo na diht masu, sve stegnemo i ne valja bez obzira što u manualu između nema brtve. Pitate se što ne valja, mjenjač tvrd kao zavaren. Ostavljamo sve za drugi dan, ujutro nabava klingerita i ostalog.

Pokušaj drugi: škare, skalpel, režemo brtve, slaganje s brtvom od 1mm. Sklopimo blokove, zategnemo, probamo na ruku, mjenjač mijenja ne baš savršeno glatko, ali ajde, šalta bez polugice i ulja samo na ruku. To bi trebalo bit to. Idemo dalje – kvačilo, lamele, struja…

• 

• 

Nakon drugog pokušaja sav vesel, mašina je na rami! Uslijedilo je par dana kurblanja i riktanja paljenja i pikapova te uz malu pomoć ivastarta zvijer je upalila.. živ je!

I ne nije kraj, nije gotovo, zašto bi bilo jednostavno. Veselje je kratko trajalo, svega par tjedana dok nisu iz Italije stigli lanac i lančanici. Sav sretan, stiglo je sve što je naručeno, namontiram to i može probna vožnja. Kako da ne. Sve složim i naravno motor opet ne mijenja brzine, odnosno teško. Gruntam, gledam i jedini zaključak je da pokušam popustiti šerafe na blokovima. Popustim dva šerafa koja su baš u bloku i talijanski provokator proradi. Šalta, ali naravno ne smijem to tako ostaviti.

I tu dolazimo do pokušaja trećeg: Kompletno sve raskapanje, mašinu dolje s motora i sve kod doktora Maxa na stol, ponovno sve u sastavne dijelove. Zaključak prvi – podloška viška na biraču brzina. Mijenjani su blokovi, možda je na onim blokovima stvarno bila potrebna podloška. OK, sastavljanje. Sad je pak previše lufta na osovinama piramida.

Ajmo pokušaj četvrti: Bez podloške i bez brtve od 1mm. Malo bolje, ali nije to to. Ostalih X pokušaja nisam bio prisutan i što je mađioničar Max napravio ne znam, ali znam da je bila dobra stara metoda rastavi-sastavi-probaj i tako još nekoliko puta. Uglavnom nakon Maxa sad je to to kak bi rekli po domaći. Šalta besprijekorno i ide ko simplon, probna vožnja je pala. Ima još posla, nismo gotovi. Preostaju uglavnom estetski zahvati. I da, ne da mi vrag mira pa razmatram opciju lakiranja i rame.

• 

• 

• 

• 

Ukratko, to je za sada to. Svaki novi zahvat opisat ću ovdje, a sada je vrijeme za nabavku dijelova koji fale. Stay tuned!

Kao što rekoh od preostalih radova ostale su sitnice estetske prirode pa sam ove hladne i dosadne dane odlučio skratiti obnovom satova na Moriniju. Oko stakla se nalazi metalni, zapravo limeni obruč koji je potrebno lagano tankim plosnatim odvijačem “otvoriti” kako bi se sat mogao otvorit. Pritom treba paziti da se obruč ne ošteti i potrga. Ispod obruča nalazi se guma i staklo.

• 

• 

Nakon skidanja stakla i spomenutog metalnog obruča, sa stražnje strane se nalaze dva vijka koja je potrebno odšerafiti kako bi se cijeli mehanizam izvadio iz kućišta. Sami satovi kao takvi nisu neispravni nego su jednostavno stari i loše rade, kazaljka skače i nemirna je pa se samim time obrtaji i brzina loše čitaju. Uzrok svemu tome je prije svega starost. Osnovni cilj ovog rastavljanja je čišćenje i podmazivanje svih mehanizama, stakla i kučišta. A i pošto je cijeli motor restauriran samim time i satovi zaslužuju takav tretman.

• 

• 

Jedan od mojih osobnih razloga raskapanja satova je i stavljanje prijeđenih kilometara na nulu. Kompletan motor je složen od nule stoga je moja želja da i prijeđeni kilometri idu od nule. Kako se mehanizmi i na koji način slažu na nulu ne želim reći i objašnjavati samo ću reč da je dosta osjetljivo.

Kao što sam već ranije rekao razlog lošeg rada je starost i stara mast u mehanizmu koja se skorila i samim time prijenosi i zupčanici loše rade i preskaču što uzrokuje skakanje kazaljke. Ono što sam još radio osim samog čišćenja je da sam stakla dobro oprao, i metalne obruče ponovno prefarbao u crno.

• 

• 

Nakon detaljnog čišćenja, pranja, bojanja i podmazivanja potrebno je sve sastaviti naravno bez viška dijelova. Pritom treba paziti da su svi zupčanici dobro sjeli ostalo je više manje lako, mehanizam se stavlja u kučište i pričvrsti se vijcima a zatim se vrača staklo i obruč. Obruč se vrača nazad na način da se sve stavi na mekanu podlogu kako se nebi oštetilo i ogrebalo pošto je friško obojano. Idealno za to je podloga za miša nije pre mekana i ne kliže se, staklo i obruč se stave na kučište i kučište se pritisne i zatim se ravnim odvijačem lagano u krug obruč pritisne i “zatvori” Vrlo bitno je pritisnuti sve prema dolje iz razloga da guma sjedne i zabrtvi kako se satovi kasnije nebi maglili. To je to za sada, pratite nas za dalje.

• 

• 

•