Moj Moto Guzzi V35II već je dugo redovni član naše flote i mislim da sam jedna od rijetkih koja oldtimera vozi kao prvi i jedini motor. Ove godine navršio je 40 godina, pa je red da mu za to nešto i poklonim. Di ćeš boljeg poklona od (pomalo neplanirane, a možda i ne nužno potrebne) generalke motora.

Kompletna restauracija nije bila potrebna, jer usprkos inzistiranju svekolike publike, nisam htjela farbati motor, stavljati druge satove ili bilo što drugo što bi narušilo njegovu originalnost.

Motor nikad nije dimio, dobro je vozio, samo je tu i tamo ispustio neki neidentificirani zvuk. Upravo zbog toga odlučili smo otvoriti motor i provjeriti što bi mogao biti uzrok tom tajanstvenom lupkanju koje je dolazilo iz bespuća metalnih dijelova mašine.

Prestalo je a da uzrok nikad nismo otkrili.

Ali otkrili smo da karike treba mijenjati, i to obavezno. Zapravo je prilično iznenađujuće kako motor nije dimio, s obzirom na to da je dozvoljeni zazor od 0.20 do 0.30 mm, a bio je 2 do 3 mm. Čak i ako se uopće ne razumijete u karike i zazore, jasno vam je da je to puno previše.

• 

• 

Cilindri su također bili poderani pa su razbušeni, a u njih stavljene gusnate košuljice (umjesto Nikasila). Tu je zapravo jedino odstupanje od originala, ali je ipak odlučeno da je tako bolje, a i pristupačnije. Poravnate su i glave te uređena sjedišta ventila i stavljene nove gumice ventila. Stavljene su i nove osovine klipova i tu je uslijedilo iznenađenje koje nas je uvelike zbunilo. Originalni bolcni su, ili bi trebali biti 18mm, pa smo logično takve i nabavili. Ali ne, ne pašu. Na moj Guzzi paše 15mm. Uz to, ustanovili smo da su olakšane i klipnjače. O zaključcima će biti riječi dalje u tekstu. Bregasta i radilica su provjerene i mogu reći da su savršene.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Lamela je bila poderana, pa smo je odnijeli u firmu Comet u Jasku, gdje su stavili novu oblogu. Zamajac je poriktan da bi se motor mogao staviti u fazu, ali su i ovdje uočene neke nelogičnosti. Imali smo original korpu kvačila, ali ista na moj motor ne paše. Moja je puno tanja i lakša nego što bi bilo za očekivati za Moto Guzzi V35II. Zamajac je također drukčiji i lakši od onoga kakav bi trebao biti na tom motoru.

• 

• 

Jasno, promijenjene su sve brtve i semerinzi, stavljen je novi fazni lanac i repariran je anlaser koji je s vremena na vrijeme bio malo neposlušan. Stavljena je i nova struja, iako vlada mišljenje da je stara bila potpuno ispravna.

• 

• 

• 

Karburatori su očišeni i stavljene su sve original dizne. Da bi oni radili kako treba, stavljene su i nove pipice za gorivo. Promijenjeno je ulje. Brembo je isto repariran s novim gumicama.

Kad smo sve to nariktali uslijedilo je svećano prvo paljenje motora. Upalio je, ali odmah je bilo vidljivo da se treba pozabaviti pickupovima i paljenjem općenito. Svi koji su ikada to radili znaju da za takav posao prvenstveno moraš biti strpljiv. Riktaš pa probaš, riktaš pa probaš. I tako smo riktali i probavali i konačno nariktali. I sad pali na zub.

Za delikatne radove zaslužan je glavni konstruktor našeg trkačeg programa Max kojeg već znate iz prethodnog posta, a za slaganje Zdenko moj tata i Neven. Tu i tamo sam i ja nešto zašerafila.

Guzzijev motor je sad praktički nov, ali zapravo nismo konkretno dokučili zašto su neki dijelovi u principu olakšani. Možete sad reći da je to jednostavno netko tako stavio, ali ako se malo razumijete znate da takve stvari ne možete jednostavno staviti na motor i bok, već bi za to bilo potrebno promijeniti hrpu dijelova što nikako nema smisla.

Jedini zaključak do kojeg smo uspjeli doći guglajući je da je taj motor vjerojatno olakšan zbog brzine, jer se vjerojatno radio za policiju, pa je trebao biti brži.

Nastavit ćemo dalje istraživati, a dok ne saznamo o čemu se radi, nastavit ću se hvaliti svojim motorom. To ionako stalno radim. Šalim se naravno. A možda i ne 😀