Za vikend od 18. do 20. siječnja u Veroni je održan tradicionalni sajam Motor Bike Expo. Prošle godine posjetilo ga je više od 160 tisuća ljudi, što govori koliko je popularan među svim ljubiteljima motora i prateće industrije. Sajam je prodajnog karaktera, te se oprema i dodaci za motore mogu nabaviti po nižim cijenama, pa se put do Verone svakako isplati. Naravno, uz bogatu ponudu opreme tu su i motocikli. Ovaj je sajam najpoznatiji po custom motorima i predstavljanju istih, ali svakako valja obratiti pažnju i na one „uobičajenije“ brendove.

Prvo nailazimo na Royal Enfield. Od svih zanimljivih modela najveću pažnju privukao je Himalayan, zanimljiv putnik, kojim bez problema možete zalutati izvan ceste. Motor je manje kubikaže, pa je idealan za nove i manje iskusne vozače. Tu su i brojne prerade, uglavnom bazirane na BMW-ima i Guzzijima. Posebno su zanimljivi cafe raceri i scrambleri, iako su svi više-manje bazirani na retro stilu. Što se tiče BMW-a, bavarski proizvođač nije predstavio kompletnu ergelu. Naime, nije bilo najnovijeg R1250GS,  a ni F750GS ni F850GS, barem ne na njihovom štandu. Predstavljeni su veliki putnici K serije, te razne varijante modela R nineT.

Ipak, kao veliki (najveći) ljubitelj Guzzija, moram posebno istaknuti tog talijanskog proizvođača. Moram priznati, najviše sam iščekivala posjet Veroni zbog novog V85TT. Ovaj putni enduro najnovija je perjanica Moto Guzzija, a u Veroni je privukao veliku pažnju. Iako je uživo malo kompaktniji nego što izgleda na slikama, estetski je zaista lijep. Srce ovog retro modela već je nadaleko poznat Moto Guzzi vtwin, dvocilindrična mašina od 850 ccm i 80 KS. Ovaj enduro model odstupa od nedavnih Guzzija, ali upravo to je ono što je zanimljivo, pa sam sigurna da će i V85 imati svoju vjernu publiku. Osim njega tu su i ostali modeli iz Guzzijeve ponude, razne varijante V7 i V9, ali moram priznati da je V85 najveća zvijezda sajma, barem što se Moto Guzzija tiče.  

Tu je i Triumph s najpopularnijim Tiger Explorerom te ostalim modelima poput Scramblera, Bonevillea itd. Zanimljivi su i Indian te Harley Davidson, koji uvijek privuku veliku pažnju.

Što se tiče japanaca, najpopularnija četvorka izložila je brojne modele. Od Honde valja istaknuti Africu Twin, sve prisutniju i na našim cestama. Od ostalih adventure modela tu je i CRF serija, ali i interesantni križanac između skutera i endura X ADV. Također, Honda je malim cruiserom Rebel napravila pun pogodak, jer je ovaj krasan motor idealan za niže vozače. Posebnu pažnju privukli su skuteri, posebice Integra. To svjedoči o jačanju skuteraške scene, jer sve više ljudi bira upravo skuter za svoja putovanja. Kad već govorimo o skuterima, ne možemo ne spomenuti popularni Yamahin TMax, te njegovu manju braću XMax i Nmax. Kao i svaki put, ti modeli bili su u središtu pažnje. Naravno, Yamaha je predstavila i ostale modele poput Super Tenere, manjih krosera, sportskih motora, ali posebno moram istaknuti njihov model Niken, koji je zbilja dosad neviđeno iznenađenje. Ovaj model na tri kotača malo tko je od Yamahe očekivao, ali moram priznati zaista me oduševio. Prvenstveno zato što je jedinstven (usporedba s MP3 dosta je nategnuta), ali i zato što je udoban, položaj vozača je dosta prirodan, te bi zbilja bilo interesantno probati ga voziti. Kawasaki nas je oduševio retro modelom Vulcan 70, ali moram priznati da mi je bilo zanimljivo probati Ninju H2R, iako nisam ljubitelj takvih motora. Vulcan 70, Vulcan S te Z900 RS ipak su više po mom ukusu. Suzuki je predstavio famoznog GSXR-a, Burgmana te primjerice popularnog Vstroma, kojem, po mom mišljenju, nedostaje malo karaktera.

Od mnogo ostalih brendova treba istaknuti KTM, koji je pažnju plijenio prvenstveno među mlađom publikom, Can Am, koji uvijek bude hit među posjetiocima, Husqvarnu, koja mi je bila osobito zanimljiva zbog neobičnog modela Vitpilen, te Benelli, koji me već drugu godinu za redom oduševio modelom TRK 502. Ne pretjerujem kada kažem da je taj model jedan od najudobnijih motora ikad. Bilo je još mnogo toga za vidjeti, primjerice američki auti, od najstarijih do najnovijih. U jednom su paviljonu bili izloženi stari motocikli, primjerice Guzzi iz 1929., što je zbilja rijedak prizor.

Što se tiče prerada, to je jedna zasebna priča. Svaki od tih motocikala malo je remek djelo, koje je do savršenstva dovedeno do najsitnijih detalja. Od boja, dizajna pa do zanimljivih tehničkih rješenja, sve je to zapravo vrsta umjetnosti, koja kod svakoga izaziva divljenje. Svaki od tih motora jedinstven je i zanimljiv, i zaista se vidi koliko je vremena i truda uloženo u svaki primjerak.

Kad već govorimo o motorima, treba spomenuti i veliku ponudu opreme, od najpoznatijih brendova do onih malo manje poznatih. Cijene su bile sajamske, što znači da ste kompletnu opremu za motor mogli nabaviti za puno manje novaca nego inače. Zbog svega ovoga Verona je sajam koji se zaista isplati posjetiti. Bilo da birate novi motor, kupujete novu opremu ili samo želite vidjeti što je novo u moto svijetu, Veronu svakako posjetite, neće vas razočarati.