Titova vila mjesto je koje me doista fasciniralo (iako me fascinira više – manje svaki objekt koji je predmet urbanog istraživanja), ali je istovremeno mjesto čija je priča dugo ostala po strani. Događala su se druga putovanja, istraživanja i avanture, pa već dosta dugo nije došla na red. Međutim, vrijeme je da i njoj posvetim pažnju i da zauzme svoje mjesto na ovom blogu.

Počnimo s kratkom poviješću ovog tzv. Objekta 99. Ovo impozantno zdanje građeno je nakon Drugog svjetskog rata i u to vrijeme bila je najskuplja predsjednička rezidencija. Iako je danas od sveg sjaja ostala samo sjena, i dalje lako možete zamisliti kako je Tito uživao u raskoši ove vile. Vila je imala i kuglanu, kino te dvoranu za biljar. Nalazi se u šumi, izvan pogleda i dostupna jedino onome tko se tamo ciljano uputi. Tako smo i mi. Motorima smo došli do rampe od koje se dalje ne može. Ipak, to nas nije spriječilo da se do vile uputimo pješice.

Dok šećemo kroz šumu, polako se otvara pogled na ovu, čak i danas prekrasnu građevinu. Iako je pokradena i u derutnom stanju, i danas ima neku misterioznu ljepotu, a taj osjećaj minulih vremena itekako se može osjetiti. Kao što je već rečeno, lako je zamisliti tu raskoš i luksuz u kojem je Tito uživao prilikom svoje posjete vili. Prolazimo kroz hodnike, penjemo se po napola srušenim stepenicama, gledamo grafite od kojih su mnogi političke tematike, i istovremeno smo zgroženi i očarani.

Već po ne znam koji puta ponavljam da je velika šteta, mogu reći i sramota, da se ovakve građevine prepuštaju zubu vremena, i to uglavnom samo zato što imaju veze s prošlim režimom. Sramimo li se svoje povijesti ili ne uočavamo potencijal tih objekata za budućnost? Ovakva vila na ovakvom mjestu jednostavno vapi za obnovom i za nekom važnijom svrhom, boljom od one koju sada ima. Vila Izvor mogla bi biti turistička atrakcija, osobito za one dubljeg džepa. Zamislite samo da možete odsjesti u nekadašnjoj predsjedničkoj rezidenciji, koja se uz to nalazi u blizini Plitvičkih jezera.

Ipak, vratimo se u stvarnost. Ova vila i dalje je samo odredište rijetkog zaljubljenika u urbano istraživanje. Kruže priče da će biti obnovljena, ali znate kako se kaže – živi bili pa vidjeli. Nažalost, rijetko tko vidi važnost i ljepotu tih objekata, ali usprkos tome oni i dalje ponosno stoje. Nadam se samo da će tako i ostati.