Krasno rujansko vrijeme potaknulo nas je da jedno prijepodne tijekom boravka u Omišu iskoristimo za avanturističke aktivnosti. Odlučili smo se popeti na Omišku Dinaru, do tvrđave Fortica. Omiš je poznat kao grad koji leži u zagrljaju strmih stijena, a sam pogled na ovu tvrđavu iz Omiša mami vas da odmah krenete u istraživanje tih očaravajućih krajolika. Jasno, tu je i prekrasna plaža i Cetina, gdje postoje mogućnosti za druge outdoor aktivnosti, ali mi smo se ovog puta odlučili za planinarenje.

Krenuli smo ujutro, a friško jutarnje sunce lagano nas je grijalo. Nismo ni slutili da će nam to isto sunce kroz sat-dva postati malo manje drago. Također, na ovu strmu planinu krenuli smo u tenisicama. Običnim tenisicama. Za zagrižene planinare poput nas to je nedopustivo, ali planinarska obuća ostala je kod kuće, a mi jednostavno nismo mogli odoljeti zovu planine. I krenuli smo. Barem nismo u japankama.

Početak uspona nije bio problem. Veselo smo koračali prema vrhu, ne sluteći da će taj izlet postati ipak mrvicu teži. Sunce, naš jutarnji saveznik, polako nam je postalo neprijatelj. Tuklo nam je u glave, a hlada nigdje. Jasno mi je da su sunce i vrućina normalna pojava, ali obzirom je ovaj izlet bio (očito) jako loše isplaniran, nismo imali nikakva pokrivala za glavu niti bilo koju drugu zaštitu od sunca. Osjećali smo kako nam lica lagano rumene, ali ni to nas nije spriječilo u naumu da Omiš vidimo iz druge perspektive.

Nastavljamo. Đon tenisica nam se lijepo savija preko svakog kamenčića. Sunce toliko prži da osjećam kako mi je kosa vruća. Čak i voda koja smo imali više nije bila tako ukusna. Nastupio je i umor od premalo sna. Fortica mi se u jednom trenutku čini jednostavno nedostižna. Ipak, kamenčić po kamenčić, stijena po stijena, i ova nam se tvrđava polako nazire na obzoru. Taj prizor ulio nam je novu snagu i probudio onaj osjećaj veselja približavanja vrhu, poznat svakom planinaru. Bolovi u stopalima više nisu bili tako jaki, sunce kao da se stišalo, a mi odlučnim koracima dolazimo do Fortice.

Inače, ova je tvrđava jako važna za povijest ovog grada. Datira iz 15. stoljeća. Kao što je poznato, Omiš je bio jaki gusarski grad, a Fortica je služila kao izvidnica kako bi se na vrijeme uočila bilo kakva opasnost. Ova tvrđava idealna je za tu svrhu jer se nalazi na mjestu s kojeg se pruža pogled na cijeli Omiš i more, pa je svakog uljeza lako uočiti.

Danas, ovaj pogled također oduzima dah, ali više ne služi u gusarske svrhe. Danas je mamac za planinare i ostale željne ove avanture i predivnog pogleda na grad. Tako je bilo i s nama. Sami smo si otežali uspon, ali isplatilo se. Mislim da bih satima mogla stajati gore i diviti se tom pogledu.

Povratak je bio kudikamo lakši od uspona. Noge su nam se već navikle na neadekvatnu obuću, a mi smo cijelo vrijeme bili pod dojmom cijelog izleta, pa kao da više nije bilo teško hodati. Odmah po povratku u Omiš idemo na kupanje, na čemu su nam naša stopala bila posebno zahvalna.

Na kraju krajeva, s ovog izleta nosimo uglavnom lijepe uspomene, iako smo prekršili nekoliko ključnih pravila planinarenja. Svakako bih preporučila uspon na Forticu i nadam se da će vas ovaj tekst potaknuti na to. Naravno, nadam se i da ćete učiti iz naših pogrešaka i nikada na planinu ne ići bez odgovarajuće planinarske opreme. Ne samo što će vam to umanjiti guštanje u samom planinarenju, već može biti opasno. Na planinu uvijek idite spremni, jer planina ne oprašta.