Opet pišem sa zakašnjenjem, ali eto, tako se potrefilo. Ove jeseni, kao uostalom i svake, odlazimo na tradicionalni blagoslov motora u Bedekovčini. To jest službeno zatvaranje sezone, ali ovo sunce koje nam se svakog jutra iznova smiješi ipak dopušta još koju stotinu kilometara.

Ovaj blagoslov uvelike mi je bio poseban, ali razlog ću ipak ostaviti za sebe. U nedjelju, u osam ujutro, konačno u punom sastavu krećemo put Bedekovčine. Iznenađujuće visoka jutarnja temperatura vožnju čini kudikamo ugodnijom od one prošle godine, kada smo se smrzavali na kiši i samo nekoliko stupnjeva iznad ništice. Ove jeseni bila je čista suprotnost, bilo je sunčano i vruće. I neka je.

U Bedekovčinu dolazimo nakon neka dva sata, a temperatura se diže na neuobičajene vrijednosti za ovo doba godine. Naravno, nedugo po dolasku želuci nam već javljaju da su prazni, a mi postavljamo stol, da se tako izrazim. Ovog puta funkciju stola ima GS. Čvarci, kobasice, sir, salame, svašta se našlo na stolu i upotpunilo našu Bedekovčansku tradiciju. Nakon obilnog doručka vrijeme je za šetnju i kupovinu tradicionalnih proizvoda.

Zbog krasnog vremena na blagoslovu je bila neuobičajena gužva. Uvijek dođe nekoliko tisuća motorista, ali ovog puta zbilja je bilo nevjerojatno puno ljudi, mjesta za parking gotovo više nije bilo. Svi su htjeli svoje limene ljubimce još malo osunčati i blagosloviti kako bi spremni čekali iduću sezonu.

Nakon blagoslova lagano se spremamo i čekamo red na izlaz. Nekoliko tisuća motorista slilo se iz Bedekovčine, a i mi među njima. Bilo je prekrasno, kao i svaki put, sudjelovati na blagoslovu, a i osobito mi je drago što se baš taj originalni blagoslov u Bedekovčini pretvorio u veliki događaj na koji dolaze motoristi iz cijele Hrvatske, a i šire.

Do proljetnog blagoslova spremamo motore, ali ne na zimovanje budući da je vrijeme dopustilo još pokoju vožnju. U zimi na red dolaze neke druge aktivnosti, ali moram priznati da već sad nestrpljivo čekamo iduću moto sezonu, nove kilometre i upoznavanje novih mjesta!